Predstava „Bajka o zlatnoj ribici“ autora Hrvoja Zalara nastala je prema motivima priče u stihovima A. S. Puškina (koju je on napisao prema motivima ruske narodne bajke koja se pojavljuje u raznim varijacijama kod mnogih naroda, obradili su je i braća Grimm). Aktualnost ove priče se nameće u činjenici da se u kontekstu ekonomske krize, i velike inflacije, mali ljudi, pogotovo oni koji pamte i bolja vremena, pokušavajući živjeti iznad svojih mogućnosti, natovaruju kreditima i dugovima, te tako duboko utječu na svoju obitelj.

U ovoj adaptaciji to nije prvenstveno priča o siromaštvu nego o stvaranju lažnih potreba koje ne samo da stvaraju ekonomsku ovisnost nego dovode do gubljenja osjećaja za one stvari koje su u životu istinski bitne. Zlatna ribica u ovoj adaptaciji nije više puka čarobna ribica koja ispunjava želje, već je postala „morska“ bankarska agentica koja mami naivne nesretnike u vrtlog dužničkog ropstva. U svojoj katarzi starac i starica uviđaju da postoji samo jedna stvar koja je baš njihova i koju im nitko ne može zbog dugova oduzeti: dugogodišnja ljubav i prijateljstvo.